Psalms 74

1Zašto se, Bože, srdiš na nas dugo; dimi se gnjev tvoj na ovce paše tvoje? 2Opomeni se sabora svojega, koji si stekao od starine, iskupio sebi u našljednu državu, gore Siona, na kojoj si se naselio.

3Podigni stope svoje na stare razvaline: sve je razrušio neprijatelj u svetinji. 4Riču neprijatelji tvoji na mjestu sabora tvojih, svoje običaje postavljaju mjesto naših običaja. 5Vidiš, oni su kao onaj koji podiže sjekiru na spletene grane u drveta. 6Sve u njemu što je rezano razbiše sjekirama i bradvama.

7Ognjem sažegoše svetinju tvoju; na zemlju obalivši oskvrniše stan imena tvojega. 8Rekoše u srcu svojem: potrimo ih sasvijem. Popališe sva mjesta sabora Božijih na zemlji.

9Običaja svojih ne vidimo, nema više proroka, i nema u nas ko bi znao dokle će to trajati. 10Dokle će se, Bože, rugati nasilnik? hoće li dovijeka protivnik prkositi imenu tvojemu? 11Zašto ustavljaš ruku svoju i desnicu svoju? Pruži iz njedara svojih, i istrijebi ih.

12Bože, care moj, koji od starine tvoriš spasenje posred zemlje! 13Ti si silom svojom raskinuo more, i satro glave vodenim nakazama.

14Ti si razmrskao glavu krokodilu, dao ga onima koji žive u pustinji da ga jedu. 15Ti si otvorio izvore i potoke, ti si isušio rijeke koje ne presišu.

16Tvoj je dan i tvoja je noć, ti si postavio zvijezde i sunce. 17Ti si utvrdio sve krajeve zemaljske, ljeto i zimu ti si uredio.

18Opomeni se toga, neprijatelj se ruga Gospodu, i narod bezumni ne mari za ime tvoje. 19Ne daj zvijerima duše grlice svoje, nemoj zaboraviti stada stradalaca svojih zasvagda.

20Pogledaj na zavjet; jer su sve pećine zemaljske pune stanova bezakonja. 21Nevoljnik nek se ne vrati sramotan, ništi i ubogi neka hvale ime tvoje.

22Ustani, Bože, brani stvar svoju, opomeni se kako ti se bezumnik ruga svaki dan! Ne zaboravi obijesti neprijatelja svojih, vike, koju jednako dižu protivnici tvoji!

23